Državna administracija ima zadatak da u narednom periodu pravnu regulativu iz ove oblasti uskladi sa evropskim direktivama i drugim propisima. Jedan od povoda za polemiku na temu negativnog uticaja regulative na pitanje zaštite životne sredine jeste nezadovoljstvo privrednih subjekata izazvano primenom Uredbe o kriterijumima za određivanje aktivnosti koje utiču na životnu sredinu prema stepenu negativnog uticaja na životnu sredinu koji nastaje obavlјanjem aktivnosti, iznosima naknada (“Sl. glasnik RS”, br. 86/2019 i 89/2019) (dalje: Uredba).

Uredbom je normiran sistem utvrđivanja godišnje naknade na koju se privredni subjekti obavezuju po osnovu negativnog uticaja na životnu sredinu, do koga dolazi usled obavljanja njihove delatnosti. Ova naknada je ustanovljena u korist budžeta jedinica lokalne samouprave i sama po sebi nije sporna, šta više, nužna je, ali su očigledno sporni kriterijumi za utvrđivanje visine iznosa naknade koja se utvrđuje po tom osnovu.

Postavlja se pitanje na koji način navedena Uredba uređuje odmeravanje visine iznosa pomenute naknade. S tim u vezi, može se reći da Uredba definiše kriterijume za određivanje negativnog uticaja na životnu sredinu usled aktivnosti pravnih lica i preduzetnika i oni se utvrđuju na osnovu pretežne delatnosti koju obavlja obveznik naknade. Pritom, pod pretežnom delatnošću, u smislu ove Uredbe, smatra se ona delatnost koja je registrovana kod Agencije za privredne registre kao i delatnost čijim su obavljanjem pravno lice ili preduzetnik ostvarili najviše prihoda u godini koja prethodi godini za koju se vrši utvrđivanje naknade za zaštitu i unapređivanje životne sredine.

Prema stepenu negativnog uticaja na životnu sredinu nastalog usled aktivnosti pravnih lica i preduzetnika, obveznici se dele u tri osnovne kategorijie, odnosno na obveznike koje imaju:

1) veliki uticaj na životnu sredinu;

2) srednji uticaj na životnu sredinu;

3) mali uticaj na životnu sredinu.

Sastavni deo ove Uredbe čini tabelarni prikaz podele i svrstavanja subjekata u ove tri kategorije, a prema šifri i nazivu delatnosti. Dalja klasifikacija se sprovodi u okviru svake od navedene tri kategorije, razvrstavanjem obveznika u četiri podgrupe:

1) velika pravna lica,;

2) srednja pravna lica;

3) mala i

4) mikro pravna lica i preduzetnici,

pri čemu je razvrstavanje izvršeno shodno zakonu kojim se uređuje računovodstvo. Tako su obveznici ovom Uredbom zapravo razvrstani u 12 kategorija, za koje su predviđeni fiksni iznosi godišnje naknade. Ovim rešenjem se stepen negativnog uticaja na životnu sredinu ne odmerava u vidu konkretne iskazane vrednosti, niti se u skladu sa realnim negativnim uticajem na životnu sredinu propisuje srazmerna naknada, već se iznos naknade utvrđuje prema dva opšta kriterijuma (šifri delatnosti i ekonomskoj snazi privrednih subjekata kako je u prethodnom pasusu pojašnjeno). Treba naglasiti da  nije teško uočiti da se u okviru svake od tri velike grupe obveznika nalaze subjekti čiji se stvarni negativni uticaj na životnu sredinu izuzetno razlikuje.

Zašto ovo rešenje budi nezadovoljstvo prevashodno malih i mikro subjekata, najbolje oslikava konkretan primer gde jedan privredni subjekt „XZ“, koji je prema šifri i nazivu pretežne delatnosti razvrstan u grupu „delatnosti koje imaju veliki uticaj na životnu sredinu“ (npr. sektor C, grupa 25.62 – Mašinska obrada metala), a na osnovu podataka iz finansijskih izveštaja je za prethodnu godinu prepoznat kao „mali privredni subjekt“ sa manje od 40 zaposlenih, pa mu je kao takvom utvrđena naknada za kalendarsku godinu u iznosu od 200.000 dinara. Navedeni primer, tiče se subjekta koji se bavi obradom metala tako što proizvodi elemente i konstrukcije od metala i lima, sečenjem, savijanjem, spajanjem ili presovanjem, gde prilikom procesa proizvodnje gotovo da nema emitovanja štetnih materija u vidu isparenja, a sav čvrst metalni otpad u predviđenoj proceduri biva sakupljen i prosleđen kao masa za reciklažu, odnosno za dalje pretapanje van sistema ovog subjekta. Nasuprot ovom primeru je proizvođač iz sfere metalurške industrije, kakav je recimo železara, koji takođe spada u grupu „subjekata sa velikim negativnim uticajem na žuvotnu sredinu“, a po ekonomskoj snazi se svrstava u red „velikih privrednih subjekata“, pa se time svrstava u kategoriju obveznika koji plaćaju maksimalni predviđen iznos naknade od 2.000.000 dinara.

Ne treba biti veliki ekspert za oblast zaštite životne sredine, niti za oblast ekonomije, da bi se uočilo da iznosi novčanih naknada utvrđenih kao obaveze ovim dvema kompanijama stoji u odnosu 1:10, dok je stepen negativnog uticaja koji proizvodi „železara“ zasigurno više nego deset puta veći od negativnog uticaja na životnu sredinu koji stvara „proizvođač mašinskih elemenata i konstrukcija“. Uporednom analizom ova dva primera dolazimo do zaključka da postojeće rešenje predviđeno Uredbom ne obezbeđuje ostvarenje načela pravičnosti, kojim se država treba rukovoditi prilikom donošenja zakona i svih drugih podzakonskih akata i da se „veći zagađivač“ nalazi u povlašćenom položaju u odnosu na „manjeg zagađivača“.

Otvara se pitanje da li predviđeni kriterijumi zaista obezbeđuju poštovanje ovog pravnog načela, које je kao pravna kategorija složeno i podrazumeva postupanje u istim slučajevima na isti način, ali takođe i postupanje koje je logično, ekonomski celishodno i moralno. U skladu sa tim nameće se tumačenje da bi se ideal pravičnosti mogao ostvariti tako što bi ukupan planirani godišnji prihod koji na nivou cele države treba ostvariti po ovom osnovu, kroz budžete lokalnih samouprava, bio realizovan tako da opterećenost obveznika ovim parafiskalnim nametom bude makar približno srazmerna realnom efektu štetnog uticaja koji dati subjekt proizvodi u odnosu na životnu sredinu.

Pored toga, ovaj parafiskalni namet dovodi u pitanje Ustavom proklamovanu obavezu da se „plaćanje poreza i drugih dažbina zasniva na ekonomskoj moći obveznika“. Poredeći ekonomsku moć dva pomenuta obveznika, lako možemo ustanoviti da je odnos ekonomske moći iskazan finansijskim pokazateljima ove dve kompanije apsolutno nesrazmeran odnosu visine utvrđenih naknada za pomenute subjekte. I sa ovog aspekta se može primetiti da je „veći subjekt“, koji je u ovom slučaju i „veći zagađivač“ u povlašćenom položaju u odnosu na „ekonomski slabijeg“ subjekta i „manjeg zagađivača“.

Ako bismo sagledali Vodič za kreatore politike – Oporezivanje životne sredine koji je zasnovan  na nedavno objavljenoj knjizi OECD-a  Oporezivanje, inovacije i životna sredina, uvideli bismo da on celokupnu materiju uređuje kao odgovor na dva osnovna pitanja: „Zašto koristiti ekološke takse? Kako dizajnirati ekološke takse?” Od osnovnih smernica ovog vodiča izdvojićemo nekoliko najznačajnih:

  • Osnove takse za životnu sredinu treba da budu usmerene na ponašanje zagađivača;
  • Stopa takse treba biti srazmerna šteti po životnu sredinu;
  • Taksa mora biti verodostojna i njena stopa predvidljiva kako bi se subjekti motivisali na poboljšanja (u smislu smanjenja proizvodnje štetnog uticaja na okolinu).

Može se reći da su ove smernice potpuno logične i da bi rukovođenje njima dovelo do pronalaženja rešenja koje ostvaruje svrhu ove vrste parafiskalnog nameta. Ostaje nam da vidimo hoće li i kada nadležni organi reagovati povodom činjenice da mnogi obveznici nezadovoljni ovakvim metodom utvrđivanja naknade, još uvek nisu izmirili svoje obaveze.

Treba istaći da su se privredni subjekti revoltirani primenom postojeće Uredbe obratili Privrednoj komori Srbije (u daljem: PKS) zarad pužanja pomoći u prevazilaženju problema na koji ovom prilikom ukazujemo. PKS se oglasila i obavestila privrednike da je krajem juna 2020. godine uputila dopis svim relevantnim stranama, uklјučujući predsednicu Vlade RS, Ministarstvo zaštite životne sredine, Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, kao i Ministarstvo finansija, kako bi se što pre došlo do efikasnog, a ujedno i održivog sistemskog rešenja u ovoj oblasti. Privredni subjekti i dalje isčekuju novi model obračuna ove naknade.

Prošlo je godinu dana od kad je Vlada RS usvojila Pregovaračku poziciju za Poglavlje 27 – životna sredina i klimatske promene, čime su stvoreni uslovi za otvaranje ovog veoma važnog poglavlja u okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji. U skladu sa tim očekuje se da Vlada RS i nadležna ministarstva reaguju i u saradnji sa PKS i nezavisnim ekspertima iz ove oblasti, pronađu pravično, celishodno i drugoročno rešenje koje će zagađivače opteretiti makar približno srazmerno realnom efektu štetnog uticaja koji oni proizvode.

Tekst Uredbe možete preuzeti putem linka:

https://www.paragraf.rs/propisi/uredba-o-kriterijumima-za-odredjivanje-aktivnosti-koje-uticu-na-zivotnu-sredinu-prema-kolicini-zagadjenja.html

 

Danilo Perović, Partner